Klis je naselje i općina u Splitskom zaleđu. Nastalo je podno srednjovjekovne tvrđave. Naziv je nastao od riječi klisura na kojoj je izgrađena tvrđava. Bio je prvi hrvatski glavni grad, te kraljevska prijestolnica za vrijeme dinastije Trpimirovića.
Klis, kao brdo oko kojega se razvilo istoimeno naselje, najpoznatije je po svojoj tvrđavi koja je jedan od simbola hrvatskog otpora u vrijeme prodora Turaka. Promatran iz Splita, vrh Klisa djeluje kao hrid sa čije zapadne strane se pruža Kozjak, a istočne Mosor. Ujedno je predstavljao prijevoj koji je spajao Split sa zaleđem, odnosno Zagorom. Tu ulogu ima i danas, jer njime prolaze stara i nova cesta iz Splita prema sjeveru, odnosno spoj prema novoj autocesti. Klis se nalazi oko 5 km od Splita.
Klis je u 9. stoljeću bio sjedište hrvatskih knezova i kraljeva, odnosno u tom svojstvu hrvatski glavni grad. Kasnije je pripadao raznim hrvatskim feudalcima. Zbog svoga istaknutog položaja dugo vremena je predstavljao teško osvojivu utvrdu. Srednjovjekovni Klis bio je sjedište uskoka, hrvatskih boraca protiv turske i mletačke najezde.
Mali tunel
Tijekom godina je bio jedna od prolaznih točaka velikog broja hodočasnika iz Splita, Solina i okolnih mjesta na putu prema Sinju za proslavu blagdana Velike Gospe 15.08., kao što je služio kao jedna od obaveznih točaka kod hodočašća vjernika grada Sinja i Cetinske krajine prema Solinu i marijanskom svetištu Gospe od Otoka, na blagdan Male Gospe koji se slavi 08. rujna, kada je ujedno i dan grada Solina.
Kliška tvrđava
Kliška tvrđava leži na prijevoju između Mosora i Kozjaka, na cesti Split – Sinj, 9 km sjeveroistočno od Splita. U pretpovijesti gradinsko naselje, potom kasnorimski Castrum. Spominje ga i Konstantin Porfirogenet opisujući pad Salone. U doba Trpimira, polovicom 9. st. navodi se kao vladarski posjed (curtis), a bio je i središte starohrvatske Županije (Parathalassia) koja se prostirala od trogirskog područja do Poljica. Od 13. stoljeća u posjedu je hrvatskih feudalaca (Bribirci, kojima je Klis jedno vrijeme i glavna utvrda). Početkom dvadesetih i tridesetih godina 13. stoljeća uspjelo je hrvatskom velikašu Domaldu zagospodariti Klisom, ali su mu ga oba puta Šubići oduzeli i vratili pod kraljevu vlast. Zbog svoga istaknutoga položaja dugo vremena je predstavljao teško osvojivu utvrdu. Završetkom 14. st. poslije smrti Tvrtka I. ponovno je u vlasti ugarsko-hrv. kraljeva.
Srednjovjekovni Klis bio je sjedište uskoka, hrvatskih boraca protiv turske i mletačke najezde. Njegovim osvajanjem 1537. godine, te herojskom obranom čuvenog uskoka Petra Kružića, Turci su uspjeli doći i zauzeti Solin te prodirati kroz Kaštela ali nikada nisu uspjeli zauzeti Split. Preostali kliški uskoci, nakon pada tvrđave, preselili su se u Senj. Nakon pada postaje sjedište turskog Kliškog sandžaka (velik dio dalmatinskog zaleđa, dio Like i Krbave). U mletačko-turskim ratovima (1648) osvaja ga general Leonardo Foscolo i pojačava novim obrambenim sustavima. Poslije pada Venecije (1797) Klis je pripao Austriji, kratko vrijeme bio pod francuskom vlašću (1805-'13), a potkraj 19.st.Austro-Ugarska mu dokida vojničku funkciju.
Stella Croatica
Etno-agro park Stella Croatica smješten je u općini Klis gdje već dugo godina svojom bogatom kulturnom i gastronomskom ponudom privlači strane i domaće turiste. Iza brenda Stella Croatica stoji obitelj Dabelić koja već generacijama uzgaja masline i smokve, proizvode maslinovo ulje, vino i tradicionalne delicije. Uskoro otvaraju Muzej masline, jedinstven projekt na području cijele Dalmacije, a prepoznatljivi su po svojim tradicionalnim dalmatinskim slasticama poput arancina, bobića i ušećerenih badema.
Stanica Ferate (Rere) Klis
Uz već izgrađen Splitski kolodvor tijekom izgradnje željezničke pruge Split-Sinj, izgrađeno je 5 kolodvora (postaja) i 3 stajališta. Kolodvori su bili: Vranjic-Solin, Klis, Dugopolje, Dicmo, Sinj, a stajališta Mravinci, Klis-Kosa i Prosik. Nekoliko godina poslije bila su izgrađena još 3 stajališta: Koprivno, Kukuzovac i Kopilica. Gradnja svih navedenih postaja počela je 1900.g. da bi sve bile uglavnom dovršene do proljeća 1903. Zgrade na postajama u Solinu i Dugopolju bile su jednokatnice, dok su one u Klisu i Sinju bile dvokatnice. Prostorije u prizemlju su služile kao biljetarnica, prometnikov ured i prostor za stanovanje, dok su se na katovima nalazili stanovi za željezničke službenike.
