Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
Blizu središta Varoša uzdiže se kliška župna crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Tijekom višestoljetnog postojanja nekoliko joj je puta mijenjan oblik, izgled pa i namjena. Zbog nedostatka povijesne i arheološke građe, ne može se utvrditi vrijeme nastanka i gradnje prve crkve na ovom mjestu. A nije poznato je li tu već ranije postojala ranokršćanska crkva. Kao predromanička crkva postojala je zacijelo već sredinom 9. st., u vrijeme hrvatskih knezova Mislava i Trpimira koji su u okolici svog vladarskog posjeda u Klisu podizali, obnavljali i darivali druge crkve.
Crkva se prvi put spominje 1333. kada je u njoj potpisan mir između kneza Nelipca i kneza Mladina III. Šubića, tadašnjeg gospodara Klisa. Godine 1338. u crkvi se udala Mladinova sestra Jelena za bosanskoga kneza Vladislava Kotromanića. Iz tog braka rodio se budući bosanski kralj Stjepan Tvrtko I., kasniji gospodar Klisa.
Kada su Osmanlije osvojili Klis crkvu sv. Marije u Varošu pretvorili su u džamiju. Nakon njihova odlaska tadašnja džamija u Varošu 1648. opet je postala crkva i vraćena kršćanskom obredu, a uskoro je i proširena. Tada je bila manjeg uzdužnog oblika, s apsidom prema istoku, dvoslivnim krovom i zvonikom na preslicu.
Od stare crkve ostala je sačuvana apsida, trijumfalni luk i dijelovi uzdužnih zidova nekadašnjeg broda. Proširena s dva uska bočna broda, crkva je dobila svoj konačni bazilikalni oblik istaknut u njenom širokom plošnom pročelju koji karakteriziraju jednostavni neorenesansni graditeljski oblici. Vanjska dužina crkve od pročelja do kraja apside iznosi 32.30 m, a najveća širina 17.80 m.
Oslikavanje unutrašnjosti crkve povjereno solinskom slikaru Vjekoslavu Paraću. Freske koje je izradio predstavljaju posebnu likovnu vrijednost crkve, a naslikane su na zidu iznad slavoluka i na zidovima iznad lukova, koji dijele glavni od bočnih brodova. Ove tri velike freske predstavljaju jednu likovnu cjelinu, odnosno fresku čija ukupna dužina na sjevernom, južnom i istočnom zidu iznosi 40 m, dok joj je visina 6.10 m, te je ona po svojoj površini najveće slikarsko djelo te vrste nastalo u Dalmaciji. Cjelokupni Paraćev slikarski rad u crkvi trajao je s prekidima oko petnaest mjeseci od 1938. do 1939. godine.