, Staza Gospi Sinjskoj

Pobjeda



Na hodočašću stići do cilja znači pobijediti, nije važno tko je stigao prvi, nema najčešće niti nikakvog osobitog vremenskog ograničenja, ali stići svejedno znači pobijediti, pobijediti sebe, pobijediti protivštine, pobijediti umor, pobijediti pesimizam, prepreke od kojih su mnoge unutrašnje. Ako promatramo život kao hodočašće na kraju također dolazi pobjeda. Previše je naša kultura, usprkos tome što ima kršćanske korijene, još uvijek poganski navikla gledati kraj života kao tragediju, kao gubitak, smrt svakako je gubitak za ovu zemlju, za najbliže, privremeni fizički rastanak, ali kršćanski gledano umrijeti znači pobijediti, izmaknuti svim protivštinama i zadobiti konačno vijenac slave. (usp. Tim 4, 7) ) doseći konačno vrijednosti i ideale za kojima cijeli život težimo i 'ući u radost Gospodara svoga' (Mt 25, 21). Naš život nije orijentiran na to da traje i završi u ovozemaljskim okvirima, ovo ovdje nije najvažniji dio, najbolje tek dolazi, ali upravo prema ovome ovdje određuje se naša vječnost, za što smo pripremili srce jer 'doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce' (Mt 6, 21).

Zato je važno kako se već sada postavljamo, zato je važno za čime težimo i za čime idemo, čemu dajemo prioritet i za što se zalažemo, za što se borimo, što branimo, u čemu ustrajemo, pred čim ne posustajemo i posljedično kakve odnose stvaramo i živimo, s Bogom i s ljudima. Zato je govor o vrijednostima i idealima tako važan, naše srce želi imati konačnog smisla, naše srce želi nešto što je vječno i ukorijenjeno u vječnosti, zato nismo neosjetljivi na sve te pojmove koje nam Bog objavljuje da su u njemu, to je ono od kuda dolazimo i kamo idemo. Mir, radost, ljubav, blagost, istina, pravednost,… je ono kamo pripadamo, kamo naše srce teži i kamo pripada samo ako ga dobro osluhnemo. Na tome putu otkrivanja i dolaska prema konačnom cilju nismo sami, osim što nam Bog dolazi u susret osobno, svojom objavom i zalaganjem za nas, osim što možemo računati na pomoć svetaca na životnom hodočašću dano nam je još i više. Jedna od nas dana nam je za primjer, jedna od nas je već postigla ono čemu svi težimo, jedna od nas je 'milosti puna'. Svih onih istih milosti koje su u Bogu i kojima svi mi težimo. Marija je dokaz i garancija naše pobjede, dokaz i garancija da je i običnim smrtnim ljudima otvoren i moguć put u raj, u vječno blaženstvo, u trajno posjedovanje svega dobra kojemu naša srca od početka teže. Isplati se stoga uzeti Mariju za pomoć i zaštitu i na našem vlastitom hodočašću prema vječnosti, Milosti Puna ne odbija niti jednu težnju za dobrom i to ne samo za nekim apstraktnim duhovnim dobrom nego se upravo po Mariji i kroz Mariju očituje Božja zainteresiranost za sve aspekte našeg života.

Bog je u potpunosti ušao u sve svakodnevne aspekte Marijinog života, po njoj je ušao i u sve svakodnevne ljudske aspekte naših života, po svom utjelovljenju ništa što je naše sebi nije učinio stranim i to se nije dogodilo samo tamo jednom davno u Betlehemu, Nazaretu i Jeruzalemu već se ponavlja i kroz čitavu povijest. Bog je za nas zainteresiran, Marija, kao prva od ljudi u potpunosti proslavljena kod Boga i dalje je za nas zainteresirana. Gospa Sinjska jedan je od očitih i jasnih primjera toga. Malome gradu, malog naroda, s malo branitelja pred nadmoćnom vojskom, usred povijesti, daleke i nama koji se sada toga spominjemo i vremenu Marijinog zemaljskog života i angažmana, ona na poziv dolazi u pomoć. Što je Sinj i njegovi branitelji u moru svjetske povijesti? Koliko je većih i jačih vojski i naroda izginulo bez puno spomena i davanja na važnosti. Čemu nas štovanje Gospe Sinjske i sinjsko čudo uči? Ne tome da bismo na neki način bili privilegiran narod sam po sebi već tome da je Nebo voljno doći u pomoć onome tko ga zazove. Da ovozemaljski principi i statističke logike nemaju zadnju riječ, da je čovjek vječan, ali da je Bog zainteresiran za čovjeka i u vremenu i u ukupnosti njegovog postojanja i bivanja, da je Bog blizu, da njegovo uho pazi na glas našeg vapaja (Ps 130, 2) da zna gdje nam je srce i da mu je stalo do toga gdje nam je srce. Ispitajmo stoga svoje srce i obnovimo svoj savez, svoju vjernosti vrijednostima koje nas vode u život, idealima koji nas vode u vječnost.

Nije Sinj jedino mjesto na svijetu, nije čak niti jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se spominjemo čudesnog Božjeg djelovanja i čudesne Marijine prisutnosti i raspoloživosti da nam pomogne, upravo mnoštvo svetišta, svjedočanstava, čudotvornih kipova i slika potvrđuje nam da je Bog zaista voljan biti blizu i posvuda prisutan, da je voljan biti među svojim narodom, da je Marija voljna biti prisutna i na zemlji usprkos svojoj nebeskoj slavi, da su Nebo i zemlja povezani. Iskažimo stoga svoju zahvalu za Božju prisutnost po Mariji među nama i u našem životu, za dosada iskazane milosti i s povjerenjem se utecimo Bogu i Blaženoj Djevici Mariji u svakoj nebeskoj i zemaljskoj potrebi. Učinimo korak povjerenja prema Bogu i mjestu koje je odabrao kao vrelo svoje milosti ovdje na zemlji kako bismo se još više približili na putu prema obilju milosti koje Bog želi da postignemo i zadobijemo za vječnost.