Dražojević Žarko (Dražoević; Zarco da Spalato, Xarco Draxoevic), veliki knez i vojvoda poljički (?, o. 1438 — između Klisa i Sinja, 15. 1. 1508). Podrijetlom je iz poljičke plemićke obitelji Dražojevića. Godine 1461. s posebnom dozvolom mletačkih vlasti doselio se s ocem iz Poljica u Split.
1471. uz mletačku pomoć oteo je podbanu Pavlu Taru, Klis i neke gradove na Cetini. Nastojeći vratiti preotetu tvrđavu Tar je, nakon neuspjelih pregovora 1472., opsjeo tvrđavu i pod njom poginuo. Knez Dražojević nije uspio zadržati Klis u svojim rukama. Pretpostavlja se da ga je 1494. dobrovoljno ustupio hrvatsko-ugarskom kralju Matiji Korvinu, dobivši u zamjenu Novigrad u Lici. Također je gospodario gradom Nutjakom na Cetini, na kojoj je podignuo i neke nove utvrde. Žarko Dražojević se osobito istaknuo uspješnim protuturskim akcijama u Dalmaciji te Bosni i Hercegovini.
U svibnju 1499. zajedno s hrvatskim podbanovima Marčinkom iz Knina i Pavlom Štrbcem Kožulom prodro je u Livanjsko polje, te ratovao s Turcima u Makarskom primorju i Hercegovini. U siječnju 1501. imenovali su ga Mlečani vitezom i zapovjednikom lakih konjanika (stratiota). Na početku 1501. za ponovna prodora s Marčinkom i Štrbcem Kožulom u Hercegovinu, Turci su ga opkolili, te je s nekolicinom suboraca jedva umaknuo pogibiji. U siječnju 1508. Sinj se našao u opasnosti od Turaka, pa je za njegovu obranu splitski knez Petar Malipiero poslao obrambenu četu od 80 ljudi na čelu s Dražojevićem. Na putu od Klisa prema Sinju upali su u tursku zasjedu od 200 ljudi i bili potpuno potučeni, a sâm junak je ubijen. Pokopan je u splitskoj stolnoj crkvi Sv. Dujma na zahtjev supruge Katarine Martinušić. Njegovu smrt opjevao je Marko Marulić u latinskim stihovima Ad Xarcum Draxoevium Dalmaticum.
Petar Kružić
Fra Pavao Vučković
Sinjska Rera
Povijest Franjevaca u Sinju