Bazilika svete Obitelji
Građena je prema idejnom projektu arhitekta Viktora Vrečka, koji je pobijedio na natječaju prije jedanaest godina. Duga je 45 metara, široka 34, visoka petnaestak, površine je 1100 kvadrata s oko 650 sjedećih mjesta, ima sedam ulaza, tri sakristije, čak i prostor za snimanje vjerskih slavlja.
Prvo što na ovalnoj građevini upada u oči jest golemi portal, visok petnaest metara, širok pet, u čijem podnožju su velike vratnice, sve je od metala, prekrivene su "zrakama" koje označavaju darove Duha Svetoga. Prostrane mozaike i freske koji prekrivaju zidove osmislio je jedan od najpoznatijih svjetskih sakralnih umjetnika, isusovac pater Marko Rupnik, koji je s timom od 27 ljudi iz svoga "Centra Aletti" nekoliko tjedana ukrašavao zidove.
Sav rad na bazilici prožet je molitvom i zajedništvom, u svemu je prisutna duboka simbolika i sve ima smisla. Brojni su mozaici na zidovima u čijem je središtu Isus Krist Pantokrator (grč. Svevladar, Svedržitelj), a sa strane su mu Gospa i sv. Ivan Krstitelj. Potom ga okružuju sv. Josip, sv. Petar i sv. Pavao, evanđelisti Matej, Marko, Luka i Ivan, salonitanski mučenici i splitski zaštitnici sv. Dujam i sv. Staš, sv. Jeronim Dalmatinac, sv. Lucija, sv. Cecilija, sv. Ivan Zlatousti, sv. Grgur Nazijanski, sv. Franjo Asiški, sv. Klara, sv. Terezija – Benedikta od Križa, sv. Ivan Pavao II., sv. Majka Tereza, sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Marija Propetog Isusa Petković i bl. Ivan Merz. Izbor svetaca oko Pantokratora predstavlja opću, hrvatsku i lokalnu, dalmatinsku Crkvu. A Dalmaciju, kao tradicionalni 'kalež' predstavlja i bukarica koju je pater Rupnik izradio na mozaiku, naći ćete je - ako bolje pogledate - blizu sv. Leopolda Mandića.